San svake prosečne žene je prazna korpa za prljav veš, obrisana prašina i spremljen ručak za sutra. Znam da zvuči kao delić iz romana Mir – Jam, ali tako nekako u u četrdesetim izgleda život i borba emancipovane žene koja žonglira sa vremenom i pokušava da između roditeljskih sastanaka i prepisivanja redovne terapije za vremešne roditelje ubode i neki preventivni pregled za sebe, tek iz straha da nije ono „pu, pu, pu … daleko bilo“.
E, sada, ima tih prosečnih žena i nije ih malo, ali ja sam fascinirana onim natprosečnim, koje umesto svega ovoga polovinu života provode na raznim tretmanima nadajući se da će oni učiniti njihov život i „delo“ još fascinantnijim, doduše uglavnom na društvenim mrežama.
Kako stignu da su isfenirane, izbotoksirane, izdepilirane, izmanikirane i izpedikirane istovremeno, a da opet imaju vremena i da zategnu dupe u teretani, eto nije mi jasno!?
Druga dilema mi je sledeća – kako ne prezaju od svih tih težnji da ne liče na sebe kada podignu kapke, opeglaju bore i napumpaju usne, naprave od obrva krem bananice i ne zaustave sa na tome?
Verovatno postoje stručna objašnjenja za ta „zadovoljstva“ koja proističu iz nezadovoljstva, ali dobro, svako bira svoj život i kako će ga živeti, kao što već jednom rekoh – ko sam ja da im sudim.
Ono što mene istinski muči je pitanje kako stižu fizički, finansijski i teoretski da budu tako savršene. Računam da u taj ludački raspored jurnjave od botoksa do botoksa valja živeti i ovaj prosečni život: otići do pijace, popiti kafu sa drugaricom, odgledati neki film, isplanirati odmor…
Neretko valja imati i porodicu ili bar partnera ili partnerku, pa kako i to uklopiti?
Nije lako biti žena, nikada nije ni bilo, samim tim što nam je priroda namenila nimalo lak zadatak, a to je reprodukcija/majčinstvo. No, čini mi se da su ove super žene, o kojima pišem i ne uspevam da pohvatam kako stižu da budu tako savršene, prešle igricu odavno u svakom smislu te reči. One bez pardona postaju majke u pedesetim (skidam kapu), bez pardona putuju svetom, jebu se s kim žele i kad god požele, a opet sve to, koliko god bilo instagramično, deluje nekako prazno.U svim tim savršenstvima na licu, nema emocije, ona nestaje sa svakim ubodom i svakim hirurškim rezom. Osmesi su besmisleni, tuga nevidljiva.
Ne čini li vam se da savremeni umetnici više ne slikaju žene jer očigledno ne mogu da nađu ništa posebno što bi ih svrstalo u autentično umetničko delo?
Ono što me zabrinjava dodatno je to što gospođe koje su zagazile u klimaks i koje imaju pravo da rade sa svojim licem i telom šta hoće, prate trend da svojim ćerkama poklanjaju za punoletstvo sise dva broja veće i dva kubika hijalurona. Među mladim ženama viđam klonove Cece ili Karleuše, u zavisnosti od boje kose.
Ne smatram sebe puritankom, o naprotiv (!) ali sam prilično nesnađena u ovim novim trendovima koji u meni bude želju da vezem jastučiće, sadim cveće i čekam muža da dođe s posla dok je postavljen sto za ručak.
Ne tvrdim da sam u pravu, ne tvrdim da me nećete videti sa punijim usnama ili podignutm kapcima. Odavno sam naučila da ne budem kategorična, ali sa druge strane ne vidim smisao u smislu ovog besmisla i pitam se da li hipotetički žena želi da produži mladost zbog sebe ili drugih.
Jer, kako da vam kažem – reumu ne leči botoks, klimaks ume da zajebe libido, sede u kosi, ma koliko je besomučno farbale, tu su da podsete da godine prolaze. Vreme nećemo zaustaviti ako smo lepe, ali kada bi smo ulagale u stanje duha kao što ulažemo u privid lepote lica i tela, gde bi nam bio kraj.
Ma bravo! Ja se od silnog skitanja ne setim da se izdepiliram pa kad ovako ćorava ugledam medju ovim sve redjim dlakama neku koja izrasla kao zlatokosi kosa, tad se setim brzo da ukljucim onu spravu. Pitaju me kako izgledam isto🤣 Pa cula sam za recept: ne slikaj se bez suncanih naocara i blagog osmeha🙈To je sve za sta imam vremena i kod kozmeticara odem jednom u 3 godine u Vranje da se slatko istracam s mojom Danijelom. Da, i kod koznog svakih 5-6 godina kad vec moram da mi spali svu ovu gadnu koznu gamad od papiloma koji se neumoljivo šire🤣🙈
Ima jedna anegdota iz moje mladosti: Bogati dečko platio je svojoj devojci u to vreme verenici, operaciju korekcije nosa koji istini za volju jeste bio malo veći, ali upravo zato i svojstveno lep a i ona sa njim.
Nakon uspešne operacije i veoma zadovoljavajućeg rezultata, doktor, inače prijatelj pomenutog dečka se malo našalio: ona više nema veliki nos ali postoji mogućnost da ga deca naslede, to nisam mogao da operišem … Nešto što je trebalo da bude šala izazvalo je ozbiljan efekat, planirano venčanje je otkazano, dečko je ostavio svoju verenicu.
Abrakadabra i gle čuda, kako bi to danas otpevala Lady Gaga, prelepa i preponosna na svoj nos i dalje.